AR naočale unose računalno potpomognute podatke izravno u vidno polje korisnika. Korisnici AR naočala tako dobivaju dodatne informacije u stvarnom vremenu, primjerice upute za rad ili upute za popravak koje im u vidno polje stavlja zaposlenik korisničke službe. Prekriveno područje superponira korisnikov pogled na svijet pred njegovim očima. Proširena stvarnost neće biti dostupna samo u AR naočalama – i pametni telefoni će u budućnosti moći dopuniti snimke s kamere informacijama u stvarnom vremenu.
Na primjer, korisnici AR naočala Microsoft Hololens već se mogu slobodno kretati prostorijom tijekom videopoziva. Dok šetaju, videozapis osobe s kojom razgovaraju prati ih preko zidova, namještaja i prozora. Pokretima ruku zajednički prozori radne površine mogu se pričvrstiti na određene zidove. Prozori se prilagođavaju površinama. Očito je da ova tehnologija postavlja visoke zahtjeve pred senzore. Senzori optičke kamere AR naočala skeniraju površine. Rade s neoptičkim senzorima koji određuju, na primjer, rotaciju, ubrzanje ili GPS podatke.
Srce AR naočala je zaslon. Za razliku od računala ili pametnog telefona, potreban je poseban sustav za analizu odnosa između očiju korisnika, okoline i zaslona u stvarnom vremenu. Naposljetku, virtualni objekti moraju odgovarati obliku i položaju objekata i površina u stvarnom svijetu ili se barem orijentirati prema tomu.
Sustav za praćenje vrlo precizno određuje položaj naočala. Senzori prepoznaju i najsitnije pokrete i prilagođavaju zaslon u stvarnom vremenu. To je jedini način praćenja virtualnih objekata kad god korisnik sustava pomakne glavu. Ugodno AR iskustvo uvelike ovisi o preciznom preklapanju virtualnoga i stvarnog svijeta u stvarnom vremenu.