Čovjek pokušava stvoriti biće na svoju sliku i priliku, a za to je obuo čizme od sedam milja. Umjetna inteligencija nas u svojstvu pomagača sve češće prati kroz svakodnevni život – robota ima čak i u učionicama.
Počelo je doba pravih kognitivnih sustava. Prošla su vremena kada su istraživači u računala programirali statično znanje. Umjesto toga, danas ljudi rade s metodama koje robotima i drugim strojevima omogućuju aktivno učenje, primjenu i stavljanje naučenoga u sve veće kontekste. Robot katkad postane i učitelj. Današnja umjetna inteligencija dizajnirana je tako da uči iz iskustva. Ovo nagomilano bogatstvo znanja je od velike vrijednosti za ljude. To je jedan od razloga zašto se roboti danas sve više koriste u obrazovanju. Zbog svojih komunikacijskih sposobnosti koje se kontinuirano razvijaju sve češće prenose specijalizirana znanja u školama i na sveučilištima ili kao privatni učitelji.
Strojevi zbijaju šale
Već smo se navikli na komunikaciju sa strojevima. Bilo da je riječ o čekanju na razgovor s automatiziranim pozivnim centrima ili recimo o Appleovu softveru Siri (sučelje za tumačenje i prepoznavanje govora). Rezultati mogu biti iritantni, ako automatizirani sustav ne razumije točno naš unos, ili zabavni ako, na primjer, Siri nešto protumači na duhovit način pa se pokuša našaliti. Računalni stručnjaci, matematičari, psiholozi i mnogi drugi stručnjaci diljem svijeta rade na tome da robote poduče u području ljudskih emocija, odnosno kako ih mogu procjenjivati. Cilj je rabiti robote u druge svrhe osim obrazovanja, na primjer, za održavanje vjernosti kupaca, u području medicinske i zdravstvene skrbi te za primjenu terapije.
Sveznajući klaun za klijente
Tu na scenu stupaju Pepper, Romeo i NAO. Tri brata "rođena" su u poduzeću SoftBank Robotics. Pepper je izrađen kako bi pružao pomoć poduzećima u pružanju usluga korisnicima. Od kraja 2014. godine osim u Nestlé trgovinama u Japanu može ga se vidjeti i na francuskim željezničkim postajama u regiji Loire i u europskim supermarketima Carrefour. Zahvaljujući velikoj memoriji podataka mali humanoidni robot ima golemu zalihu znanja. Prepoznaje svojeg partnera, sposoban je procijeniti emocionalna stanja ("Jesi li tužan?") i komunicira na temelju postojećih informacija o klijentima.
Pametni pomoćnici
Sa svojih 140 cm Romeo je mnogo viši od Peppera i razvijen je za pomoć osobama s tjelesnim invaliditetom. Uz Romeovu pomoć može se povećati autonomija starijih osoba. Robot pomoćnik može otvarati vrata, penjati se stepenicama i donositi stvari. S visinom od samo 58 cm NAO je minijaturna verzija Peppera i Romea, ali ipak najstariji humanoidni robot tvrtke SoftBank Robotics. Razvijen je 2006. godine, a trenutačno petoj "generaciji" ima tisuće korisnika diljem svijeta.
Robot učitelj govori 20 jezika
NAO, interaktivni, prilagodljivi robot čije ime na japanskom znači "iskrenost", prepoznaje više od dvadeset jezika. NAO može pomoći u obuci raznih sadržajima učenja, pa se sve više koristi u školama. U Japanu - zemlji robota - učenici uče vokabular, vježbaju mentalnu aritmetiku i rade gimnastičke vježbe koje im mali "čovječuljak" zadaje. Djeca su oduševljena i potpuno posvećena. Japanska istraživanja (studija upotrebe učitelja robota na Sveučilištu u Osaki) o upotrebi robota NAO otkriva da je razina buke mnogo niža tijekom nastave s timom učitelja i robota.
Robot učitelj u Njemačkoj i Austriji
Roboti su kao pomoćni učitelji stigli i u Njemačku i Austriju. U mnogim školama robot NAO svojim opsežnim znanjem dopunjuje nastavu STEM predmeta (matematika, informatika, prirodne znanosti i tehnologija). Na primjer, gimnazijalci u Karlsbadu u Njemačkoj uče programirati s pomoću robota NAO, a dostupan je i učenicima za nastavu u srednjoj strukovnoj školi HTL Leonding u Gornjoj Austriji.
Djeca izbjeglice uče njemački od robota
Projekt EU-a "L2TOR" (Učenje drugog jezika s pomoću društvenih robota) pokrenut 2016. osmišljen je za poučavanje novog drugog jezika za djecu imigrante u dobi od četiri do šest godina s pomoću humanoidnih robota kako bi se djeca što brže integrirala u školski sustav. Međutim, jezična obuka s robotima zamišljena je kao individualna dopuna, a ne zamjena za postojeće obrazovne ponude. Jasno je da upotreba robota stvara dodatne resurse, a uz trenutačnu nabavnu cijenu od otprilike 12 000 eura NAO je, gledano dugoročno, jeftiniji od privatnog ljudskog učitelja.
Manjkava interakcija čovjeka i stroja
Unatoč svemu tome i dalje postoje ograničenja u kvaliteti interakcije čovjeka i stroja. Ona funkcionira dobro u slučajevima kada je djetetov vokabular umjereno razvijen. Ali umjetna inteligencija nije sposobna razumjeti kontekst složenijeg razgovora i odgovoriti smisleno i spontano. Računalni znanstvenici, pedagozi i lingvisti kontinuirano rade na postupnim poboljšanjima prema savršenstvu razumijevanja. NAO bi se u tom smislu trebao brzo razvijati. Koristi se u istraživačkim projektima koji se bave pitanjem interakcije čovjeka i stroja, pri čemu prikuplja goleme količine podataka. Glavna pitanja su: Što karakterizira ljudske emocije? Kako se mogu prepoznati uz pomoć računala i kako sama računala mogu naučiti emocije?
Robot pomaže autističnoj djeci
Ta je tema dio EU projekta poznatog kao DE-ENIGMA, koji je pokrenut 2016. godine, a uključuje sudjelovanje odjela za "Složene i inteligentne sustave" Sveučilišta Passau. Cilj je upotrebom robota proširiti društvenu maštu kod autistične djece. "Želimo pomoći autističnoj djeci da poboljšaju svoje emocionalne reakcije i da se lakše integriraju u društvo. Dijalog između djeteta i robota zamišljen je kao dio terapijskog procesa kako bi autistična djeca naučila ispravno procjenjivati društveno ponašanje", kaže profesor dr. Björn Schuller, voditelj tima u Passau.
Tehnološki pismeni mladi pacijenti
Sesije se provode pod vodstvom terapeuta. Robot ZENO R25, koji je po trenutačnoj cijeni od oko 5000 dolara jedan od jeftinijih modela, koristi se softverom za motiviranje djeteta i pružanje povratne informacije, pri čemu promatra svaku emociju. Preliminarna studija pokazala je da se većina autističnih dječaka i djevojčica, u dobi od 5 do 12 godina, općenito vrlo dobro slagala sa svojim androidnim sugovornikom (komentar urednika: android je oznaka za robota koji izgleda i ponaša se kao ljudsko biće). Vjerojatno zato što su mlađa autistična djeca obično vrlo tehnološki pismena i što rad s predvidljivim sustavima utemeljenim na pravilima, kao što su roboti, percipiraju kao daleko manje kompliciran i prijeteći od društvene interakcije s ljudima.
Prepoznavanje i generiranje emocija
S druge strane, za mnoge je ponašanje robota na prvi pogled prava zagonetka, kao i njihova sposobnost da se prilagode autističnoj djeci. "Ponašanje strojeva u pravilu se temelji na demomaterijalu. U našem slučaju taj je materijal prikupljen od tipične autistične djece. Bilo je potrebno mnogo preliminarnog tehničkog rada kako bi se dijagnoza autizma povezala s fiksnim parametrima, ali sada imamo potpuno nove metode vrednovanja za vrlo velike količine podataka", objašnjava profesor Schuller. "Ti parametri uključuju i autistični jezik te obradu slike za obrasce pokreta i geste. Mi pružamo smjernice, a softver za detekciju prati izraze lica, geste i karakteristike govora, uključujući temeljnu frekvenciju i varijabilnost glasa. Na taj je način moguće prepoznati emocije", objašnjava Schuller.
Skepticizam u smislu sposobnosti androida
Njemačka liječnica dr. Christine Preißmann sumnja da će sposobnosti androida moći trajno pomoći djeci uključenoj u ovaj projekt. Ona je stručnjakinja za autizam i spisateljica koja i sama pati od Aspergerova sindroma: "Upotreba umjetne inteligencije ima smisla na mnogim razinama, ali trenutačno je upitno može li obogatiti emocionalni razvoj. Svaka autistična osoba je individua i stoga zahtijeva ciljanu skrb. Sumnjam da roboti mogu postići takvu individualnost. Smatram da su, kada uče s robotima, autistični ljudi u konačnici ograničeni samo na ophođenje s robotima."
Poplava podataka postaje znanje robota
U svakom slučaju, procjena informacija koje će biti prikupljene tijekom tri i pol godine projekta DE-ENIGMA obećava kvantni skok u smislu podataka – ne samo za istraživanje autizma nego i za širu znanstvenu zajednicu. Do sada nikada nije bilo moguće prikupiti velike količine preciznih informacija o ponašanju, izrazima lica, intonaciji, glasnoći i gestama na tako sažet i ciljan način.
Fenomen Uncanny Valley
Dok su mnogi ljudi diljem svijeta oduševljeni velikim i malim androidskim pomagačima, a industrija robotike predviđa astronomsku prodaju, sve je vjerojatnije da bi se krivulja ka komercijalnom prihvaćanju mogla prekinuti na putu do postizanja savršenog humanoida. Riječ je o fenomenu Uncanny Valley (sablasna dolina) koji označava psihološki jaz, ili dolinu, u prihvaćanju robota onoga trena kada on postigne određenu razinu antropomorfizma: svako biće koje se ponaša gotovo, ali ne baš točno, kao ljudsko biće, vrlo lako može postati neprihvatljivo.
Tehnološka singularnost
Ipak, čini se da će na kraju biti postignuta tehnološka singularnost – točke u kojoj strojevi dostižu inteligenciju ljudskih bića, i strojevi se nastave sami usavršavati i razvijati. Srećom, to neće biti tako lako, jer će svijet ljudskih osjećaja zasad ostati nedostupan robotima. Za bližu aproksimaciju, obrada informacija morala bi biti barem povezana s fiziologijom, kao što je slučaj s ljudskim bićima, a to nije samo stvar senzorske tehnologije. Stoga ne bismo trebali očekivati da će strojevi u bliskoj budućnosti nadmašiti ljudski intelekt, čak i ako Siri već u kontekstu Decarteove izjave smatra da je tomu tako. Na pitanje: "Što misliš o umjetnoj inteligenciji?" Siri odgovara: "Mislim, dakle jesam."