Digitalizacija ulazi u sva područja života. Utječe i na strukovno obrazovanje. Ali koliko će daleko ova transformacija ići? Je li riječ tek o nekoliko novih tema ili će doći do većih promjena?
Nedavni članak na portalu s vijestima bavio se semaforima za zombije na pametnim telefonima. Pod tim se misli na podne semafore za ljude koji neprestano zure u mobitele. Sve se češće može vidjeti ljude koji bulje u svoje pametne telefone, dok s velikom koncentracijom provjeravaju e-poštu ili tipkaju poruke i jednostavno zaboravljaju na svoju okolinu. U školama se umjesto tradicionalnih ploča upotrebljavaju digitalne ploče. A tu su i edukativni filmovi na YouTubeu. A stvari se mijenjaju i u tvornicama – tehničar za održavanje više u ruci ne drži blok papira i kutiju s alatima, a autonomno upravljani mobilni robot automatski ga dovodi do sljedećeg "pacijenta" dok ga istodobno tablet informira kako je potrebno prilagoditi softver određenog sustava. Je li to slika koja nam pada na pamet kad pomislimo na svakodnevni život, školu i industrijsku proizvodnju kakva nam je bila poznata prije deset ili petnaest godina? Sasvim sigurno ne. Svijet se promijenio.
Kad nove tehnologije postanu stvar prošlosti
Zbog brzog tehnološkog razvoja, sve veće internacionalizacije i u međuvremenu široko rasprostranjene dostupnosti interneta s mogućnošću dohvaćanja podataka preko pametnih telefona stalno se pojavljuju nove mogućnosti bavljenja relevantnim temama i sadržajima za učenje. Osim toga, tipična "ciljna skupina" jednog predavača, odnosno "digitalni domorodci", odrasta uz pametne telefone i tablete i čudno im je kada se ovi mediji smatraju "novima" i kada se katkad čak i dovodi u pitanje njihov legitimitet.
Transformacija je počela
Održavanje ravnoteže postavlja goleme izazove posebno pred predavače. S jedne strane suočeni su sa zahtjevima osposobljavanja budućih zaposlenika, a s druge strane rade s ciljnom skupinom koja očito ima velik afinitet prema ovim medijima, ali nažalost često pokazuje manjkavosti u drugim školskim predmetima (ili je barem to opći osjećaj). Ukratko: promijenit će se sadržaj obuke ("što"), kao i didaktički sustav ("kako"), odnosno način na koji se (novi) sadržaj obuke (može) prenijeti. Naučite nekoliko novih riječi dok čekate na autobusnoj stanici, usput pogledajte video o treningu na sofatutoru ili khan-akademiji na pametnom telefonu – ovo bi moglo biti posve relevantno u budućnosti. Promijenit će se, dakle, i "gdje".
4.0 elementi treninga
Zbog ovakvog razvoja događaja obuka u Festu već se podosta promijenila. Poduzeti koraci sigurno neće moći obuhvatiti digitalizaciju u svoj njezinoj složenosti, ali su ipak važni. Tehnički sadržaj (primjerice iz područja senzorske tehnologije) doživljava se i čini opipljivim u raznim projektima. Tako se jača interes za novo i nepoznato. Konkretni projekti kao što su "Sensor Pong" i "Balance Board" ujedinjuju tehničko i emocionalno učenje u području senzorske tehnologije za industriju 4.0. Rabe se i "novi" mediji. Osim pametnih telefona kojima se koriste predavači, tableti ili prijenosna računala 2-u-1 dostupni su iz baze opreme kojoj trener može pristupiti ako je potrebno. Međutim, u nekim se slučajevima polaznici koriste vlastitim pametnim telefonima, na primjer za upravljanje malim robotom s pomoću aplikacije. Otvoreni Wi-Fi sustav za goste je naravno nužan u tu svrhu.
Ideje postaju radni komadi
U sklopu industrije 4.0 "serija veličine 1" igra veliku ulogu, ne samo s gledišta Festova odjela za automatizaciju. Ovakav način razmišljanja treba usaditi u ranoj fazi. Sve je usmjereno na kupca i naravno treba biti ekonomično. Čak i ako je u pitanju samo jedan proizvod koji se naručuje samo jedanput. Zbog toga se već i učenici na praksi i pripravnici u Festu susreću s 3D printerima koji im omogućuju da odmah isprintaju ideje koje su sami dizajnirali – ako im vrijeme dopušta. Na taj se način ideje u kratkom roku pretvaraju u opipljive radne komade.
Spoj poznatog i novog
Osim zahtjeva za odgovarajućom opremom, postavlja se i pitanje jesu li potrebne nove specifikacije poslova, odnosno mogu li se – i ako jesu kako – postojeće specifikacije posla na odgovarajući način prilagoditi. Festo još ne vidi potrebu za stvaranjem potpuno novih specifikacija poslova. Dapače, aktualne specifikacije poslova reflektiraju se i obogaćuju dodatnim temama i obukom – na primjer u vlastitoj tvornici učenja izravno u proizvodnji. Nadalje, rotacija pripravnika kroz različite odjele tijekom njihova naukovanja već se prilagođava određenim zanimanjima.
Predavači na obuci
Predavači se moraju proaktivno pripremiti za teme u području 4.0. U konačnici, oni su "množitelji" za polaznike. U Festu to nazivamo "trening trenera". Uz ove ponude treninga organiziran je, primjerice, interni trening "4.0 Circle" u kojem predavači razmatraju što će u budućnosti biti moguće, ali i relevantno i izvedivo. Jer nije sve što je moguće izvedivo, ekonomski prihvatljivo i, prije svega, korisno za obuku. U svakom slučaju, stručnost u području procesa iznimno je važna s obzirom na obrazovanje i daljnje osposobljavanje. To će u budućnosti biti poticaj kako bismo mogli razumjeti procese i ovladati njima, čak i kada su u pitanju nejasne tehnologije. Predavači u Festu već pripremaju sebe i svoje polaznike za to. Važan alat u tom smislu je sustav povratnih informacija i razvoja koji idealno prikazuje razvoj kompetencija svakog pojedinog polaznika.
Industrija 4.0 – sve ili ništa?
Tehnološki razvoj traje od pamtivijeka i vjerojatno se nikada neće sve odjedanput promijeniti. Naprotiv, to je postupan proces – a mi smo već usred njega. Ovo su uzbudljiva vremena za predavače i one zadužene za ljudske potencijale. Stručni radnik sutrašnjice morat će znati više, imati više vještina i biti spreman za dalekosežne promjene. I dalje će biti važno razvijati stručne osnove, ali to će biti popraćeno novim sadržajima, kao i novim medijima za poučavanje i učenje. No u tom smislu treba postaviti pitanje hoće li novi mediji riješiti sve probleme i hoće li "struktura mozga" / neurološki razvoj napredovati istim tempom. Naposljetku, ljudska bića i njihova receptivna sposobnost podložni su ograničenju.
Sve ovisi o kombinaciji
Važno je pogoditi pravu kombinaciju. Zadržavanje onoga što je dokazalo svoju vrijednost i stvaranje novoga, što zapravo znači: nastavak služenja "starim" metodama uz integraciju novih tehnologija može imati smisla u nekim područjima. U drugim područjima, međutim, potrebne su nove metode za nove sadržaje. Predavače i polaznici će u budućnosti razlikovati "učenje nečeg novog i novo učenje". Zahvaljujući svjesnoj upotrebi više ili manje "novih" tehničkih mogućnosti nadamo se da neće biti potrebe za uvođenjem podnih semafora.