Rastući troškovi energije i potreba za smanjenjem emisija CO2 predstavljaju velike izazove za tvrtke. Strogi propisi poput CSRD-a (Direktiva o izvještavanju o korporativnoj održivosti) i primjena novih standarda poput Znanstveno utemeljenih ciljeva (SBTi) zahtijevaju povećani napor od tvrtki. Istodobno, kupci imaju visoke zahtjeve prema svojim dobavljačima u vezi s ugljičnim otiskom proizvoda (PCF), ekološki prihvatljivim i održivim materijalima te energetskom učinkovitošću.
Kupcima i donositeljima odluka otvara se nova perspektiva ulaganja u tehnologiju automatizacije. Dinamika troškova i koristi znatno se mijenja u korist održivih rješenja i partnera. Energetska učinkovitost i očuvanje resursa više nisu samo fraze, već mjerljivi čimbenici koji izravno utječu na operativne troškove. Moderni sustavi automatizacije mogu znatno smanjiti potrošnju energije u proizvodnji i istodobno minimizirati otpad materijala, na primjer upotrebom sekundarnih sirovina. Ova dvostruka ušteda – u energiji i materijalima – često dovodi do brže amortizacije investicijskih troškova nego što se očekivalo.
Ali koristi se protežu daleko izvan neposrednih ušteda troškova. S provedbom zahtjeva strožih propisa o zaštiti okoliša poput Zakona o energetskoj učinkovitosti (EnEfG) i CSRD-a mogućnost transparentnog dokumentiranja održivosti postaje sve važnija. Održiva rješenja za automatizaciju pomažu tvrtkama da ispune ove regulatorne zahtjeve. Omogućuju provedbu energetski učinkovitih procesa, poboljšavaju sljedivost i pružaju precizne podatke za izvješća o održivosti.
Za programere i dizajnere održiva automatizacija može postati katalizator inovacija. Ključni pokazatelji učinkovitosti poput potrošnje energije i ugljičnog otiska postaju središnji dio procesa projektiranja. Za holistički pristup važno je uzeti u obzir i proizvodni otisak i otisak tijekom životnog vijeka. Iako integracija aspekata održivosti u proces razvoja zahtijeva preispitivanje, ona također nudi priliku za inovativna rješenja. Jasni zahtjevi i transparentan dizajn uz pomoć alata pomažu u korištenju prave tehnologije – pneumatske ili električne ili kombinirane tehnologije – u pravim dimenzijama u dizajnu sustava. Tehničke mogućnosti su raznovrsne: Senzori, poput senzora protoka u pneumatskim sustavima ili senzora momenta u električnim pogonima, omogućuju precizno bilježenje i optimizaciju potrošnje energije. Napredni alati za analizu podataka pomažu u optimizaciji rada stroja i smanjenju potrošnje resursa. Sustavi za praćenje stanja mogu predvidjeti i spriječiti kvarove, što ne samo da povećava učinkovitost postrojenja već i produžuje vijek trajanja komponenti. Proizvodi sa smanjenom emisijom CO₂ (npr. izrađeni od bioplastike) također pridonose poboljšanoj ukupnoj ravnoteži. Digitalni blizanci mogu pružiti sve relevantne informacijske modele za komponente automatizacije i lance djelovanja zajedno i kao digitalni prikaz – od inženjerskog procesa, preko virtualnog puštanja u pogon (VIBN) i operativnih faza do recikliranja.
Uz aspekte poput modularnosti, jednostavne popravljivosti i recikliranja korisno je pratiti nadolazeće razvoje pri razvoju rješenja za automatizaciju koja su spremna za budućnost. Planirana digitalna putovnica proizvoda EU-a primjer je budućih propisa koji bi trebali biti uključeni u odluke o dizajnu već danas. Sadržava detaljne informacije o proizvodu, kao što je njegov CO₂ otisak, i namijenjen je poboljšanju transparentnosti duž cijelog lanca vrijednosti.
Održiva automatizacija je više od pukog trenda; u svijetu koji je sve više ekološki osviješten može dati odlučujući doprinos dugoročnom poslovnom uspjehu. Tvrtke koje rano ulažu u ove tehnologije ne samo da osiguravaju uštede troškova i povećanje učinkovitosti već se i pozicioniraju kao odgovorni akteri i pouzdani partneri sa stabilnim lancima opskrbe u svojoj industriji. Bolje su pripremljeni za buduće regulatorne zahtjeve i mogu fleksibilno reagirati na promjenjive tržišne uvjete.
Za uspješnu implementaciju održive automatizacije preporučuju se sljedeći koraci:
1. Provođenje sveobuhvatne energetske analize vaših proizvodnih procesa, na primjer provjerom vremena rada strojeva i trenutačne potrošnje energije
2. Identifikacija glavnih potrošača i potencijala uštede
3. Evaluacija rješenja za automatizaciju s fokusom na energetsku učinkovitost i smanjenje CO₂
4. Uzimanje u obzir vrijednosti PCF-a (ugljičnog otiska proizvoda) pri odabiru komponenti
5. Integracija kriterija održivosti u odabir dobavljača