Agilni su, okretni i mogu letjeti u petlji i oštrim zavojima: BionicSwifts. Zahvaljujući interakciji s unutarnjim GPS-om temeljenom na radiju pet umjetnih lastavica može se kretati koordinirano i autonomno u definiranom zračnom prostoru.
Pri dizajniranju robotskih ptica fokus je bio, kao što je to kod njihovih uzora iz prirode, na korištenju laganih struktura. Jer u tehnologiji kao i u prirodi vrijedi sljedeće: što je manja težina koju je potrebno pokretati, to su potrošnja materijala i energije manje. S duljinom tijela od 44,5 centimetara i rasponom krila od 68 centimetara bioničke ptice teže samo 42 grama.
Kako bi se manevri odvijali što je prirodnije moguće, krila su oblikovana po uzoru na ptičje perje. Pojedinačni segmenti izrađeni su od ultralake, fleksibilne, ali vrlo robusne pjene i položeni su jedan na drugi poput šindre. Povezani su karbonskim primarnim perom i pričvršćeni za stvarna primarna i sekundarna letna pera, jednako kao kod njihovih uzora iz prirode.
Pri zamahu krilom pojedinačni se segmenti šire kako bi zrak mogao strujati kroz krilo. To znači da pticama treba manje snage da povuku krilo prema gore. Pri spuštanju krila segmenti se zatvaraju kako bi leteći roboti mogli letjeti s više snage. Zahvaljujući toj prirodnoj replici krila BionicSwifts imaju bolji profil leta od prijašnjih pogona zamaha krila.
U tijelu ptice smješteni su kompaktna konstrukcija mehanizma za mahanje krilima, komunikacijska tehnologija i upravljačke komponente za zamah krila i kormilo visine, rep. Na vrlo malom prostoru postavljeni su motor bez četkica, dva servomotora, baterija, mjenjač i razne ploče za radio, upravljanje i lokalizaciju.
Zahvaljujući inteligentnoj interakciji motora i mehanike moguće je precizno postaviti frekvenciju zamaha krila i napadni kut kormila visine za različite manevre.
Unutarnji GPS na bazi radija s ultraširokopojasnom tehnologijom (UWB) omogućuje pticama BionicSwifts da lete koordinirano i sigurano. U tu je svrhu u jednoj prostoriji instalirano nekoliko radiomodula koji se međusobno lociraju i definiraju kontrolirani zračni prostor. Osim toga, svaka robotska ptica opremljena je radiomarkerom. On šalje signale bazama, koje zatim mogu locirati točan položaj ptice i poslati prikupljene podatke središnjem glavnom računalu koje obavljaju funkciju navigacijskog sustava.
Sustav može određivati rute tako da ptice dobivaju unaprijed programirane putanje leta. Ako ptice zbog naglo promjenjenih utjecaja okoline poput vjetra ili topline odstupe od putanje, odmah je same ispravljaju i autonomno interveniraju – bez ljudskih pilota. Komunikacija preko radija omogućuje točnu detekciju položaja i ako postoje zapreke, čak i ako je vizualni kontakt djelomično prekinut. Upotreba UWB-a kao radiotehnologije jamči siguran rad bez problema.
Inteligentnim umrežavanjem objekta leta i GPS rute nastaje 3D navigacijski sustav koji bi se mogao upotrebljavati u umreženoj tvornici budućnosti. Preciznom lokalizacijom protoka materijala i robe mogu se poboljšati procesi i na primjer predvidjeti uska grla. Osim toga, autonomni leteći roboti mogli bi se upotrebljavati za transport materijala i tako optimirati upotrebu prostora unutar tvornice s pomoću koridora leta.