Rastući troškovi energije i potreba da se smanji CO 2 emisije predstavljaju velike izazove za kompanije. Strogi propisi kao što su CSRD (Direktiva o korporativnom izveštavanju o održivosti) i primena novih standarda kao što su naučno zasnovani ciljevi (SBTi) zahtevaju povećane napore kompanija. Istovremeno, kupci sada imaju visoke zahteve prema svojim dobavljačima u pogledu ugljičnog otiska proizvoda (PCF), ekološki prihvatljivih i održivih materijala i energetske efikasnosti.
Za kupce i donosioce odluka, ovo otvara novu perspektivu ulaganja u tehnologiju automatizacije. Dinamika troškova i koristi značajno se pomera u korist održivih rešenja i partnera. Energetska efikasnost i očuvanje resursa više nisu samo buzzvords, već merljivi faktori koji direktno utiču na operativne troškove. Savremeni sistemi automatizacije mogu značajno smanjiti potrošnju energije u proizvodnji i istovremeno minimizirati materijalni otpad, na primer upotrebom sekundarnih sirovina. Ova dvostruka ušteda – u energiji i materijalu – često dovodi do brže amortizacije investicionih troškova nego što se očekivalo.
Ali koristi se protežu daleko izvan neposredne uštede troškova. Sa primenom zahteva strožih propisa o zaštiti životne sredine kao što su Zakon o energetskoj efikasnosti (EnEfG) i CSRD, sposobnost transparentnog dokumentovanja performansi održivosti postaje sve važnija. Održiva rešenja za automatizaciju pomažu kompanijama da ispune ove regulatorne zahteve. Oni omogućavaju implementaciju energetski efikasnih procesa, poboljšavaju sledljivost i pružaju tačne podatke za izveštavanje o održivosti.
Za programere i dizajnere, održiva automatizacija može postati katalizator za inovacije. Ključne brojke kao što su potrošnja energije i CO₂ otisak postaju fokus procesa projektovanja. Za holistički pogled, važno je uzeti u obzir i proizvodni otisak i životni otisak. Integracija aspekata održivosti u razvojni proces zahteva preispitivanje, ali istovremeno nudi priliku za inovativna rešenja. Jasni zahtevi i transparentan dizajn uz pomoć alata pomažu da se koristi prava tehnologija – pneumatska ili električna ili kombinovana rešenja – u pravim dimenzijama u dizajnu postrojenja. Tehničke mogućnosti su višestruke: Senzori, kao što su senzori protoka u pneumatskim sistemima ili senzori obrtnog momenta u električnim pogonima, omogućavaju preciznu detekciju i optimizaciju potrošnje energije. Napredni alati za analizu podataka pomažu u optimizaciji rada mašina i minimiziraju potrošnju resursa. Sistemi za praćenje stanja mogu predvideti i sprečiti kvarove, što ne samo da povećava efikasnost postrojenja, već i produžava životni vek komponenti. Proizvodi sa smanjenim CO₂ (na primer napravljeni od bioplastike) takođe doprinose poboljšanju ukupne ravnoteže. Digitalni blizanci mogu da obezbede sve relevantne informacione modele za komponente automatizacije i lance uticaja u paketu i kao digitalnu reprezentaciju – od inženjerskog procesa do virtuelnog puštanja u rad (VIBN) i operativnih faza do recikliranja.
Pored aspekata kao što su modularnost, laka popravljivost i mogućnost recikliranja, korisno je pratiti predstojeće događaje prilikom razvoja rešenja za automatizaciju u budućnosti. Planirani digitalni pasoš proizvoda EU je primer budućih propisa koji bi danas trebali biti uključeni u odluke o dizajnu. Sadrži detaljne informacije o proizvodu, kao što je CO₂ otisak proizvoda, na primer, i ima za cilj da poboljša transparentnost duž celog lanca vrednosti.
Održiva automatizacija je više nego samo trend, jer u sve ekološki svesnom svetu, ona može dati odlučujući doprinos dugoročnom uspehu kompanije. Kompanije koje rano ulažu u ove tehnologije ne samo da obezbeđuju uštede troškova i povećanje efikasnosti, već se i pozicioniraju kao odgovorni igrači i pouzdani partneri sa stabilnim lancima snabdevanja u svojoj industriji. Oni su bolje opremljeni za buduće regulatorne zahtjeve i mogu fleksibilno reagirati na promjenjive tržišne uslove.
Da bi se uspešno implementirala održiva automatizacija, preporučuju se sledeći koraci:
1. Sprovođenje sveobuhvatne analize energije vaših proizvodnih procesa, na primer proverom vremena rada mašine i trenutne potrošnje energije
2. Identifikacija glavnih potrošača i potencijala štednje
3. Evaluacija rešenja za automatizaciju sa fokusom na energetsku efikasnost i smanjenje CO₂
4. Razmatranje PCF vrednosti (Product Carbon Footprint) u izboru komponenti
5. Integracija kriterijuma održivosti u vaš izbor dobavljača