Verovatno najčešći i istovremeno najpotcenjeniji problem u sistemima komprimovanog vazduha je gubitak energije zbog curenja. Lagano šištanje na vijčanom spoju ovde, spojnica koja curi tamo – ono što se izgubi u bučnoj svakodnevnoj proizvodnoj rutini dodaje značajne troškove tokom godine koji se mogu izbeći. Jedno, sitno curenjeprečnika samo jedan milimetar pri mrežnom pritisku od 6 bara već uzrokuje godišnje dodatne troškove od skoro 180 evra. Revizija tipičnog proizvodnog pogona pokazala je koliko brzo se ovi mali gubici zbrajaju: tamo su pronađena 278curenja – sa ukupnim troškovima od skoro 50,000 evra godišnje. To je kapital koji je bukvalno nestao u vazduhu. Curenja često ostaju neotkrivena jer ih niko posebno ne traži. Međutim, svako ko je aktivno uključen u otkrivanje curenja brzo otkriva da jedva da postoji bilo koja druga mera koja smanjuje troškove energije brže i održivije. Eliminisanje curenja ne samo da štedi novac, već i povećava dostupnost i stabilnost čitavog sistema.
"Bolje je imati malo više pritiska da biste bili na sigurnoj strani" – ova ideja je usidrena u mnogim kompanijama. Da bi se izbegli gubici pritiska izazvani dugim cevi ili filtera, kompresor je često podešen na znatno veći pritisak nego stvarna aplikacija zahteva. Ako, na primer, kompresor radi na 7,5 bara, iako je na mašini potrebno samo 6 bara, ovo je trajno skupa sigurnosna rezerva. Svaki bar nadpritiska povećava potrošnju energije kompresora za 6-8% – iz dana u dan, iz godine u godinu. Praktični primer pokazuje efekat: U postrojenju sa godišnjim troškovima komprimovanog vazduha od oko 780,000 evra, smanjenje pritiska u sistemu za samo 1 bar dovelo je do uštede od skoro 47,000 evra godišnje. Sigurnosne rezerve su važne, ali previše pritiska u sistemu je skupo trajno rešenje. Precizna analiza koliko je pritiska zaista potrebno u kom trenutku odmah štedi troškove – bez ugrožavanja pouzdanosti procesa.
Pored sistemskih pristupa, veliki potencijal često leži direktno na mašini. Na primer, u tipičnoj aplikaciji za duvanje koja suši ili čisti komponente na pokretnoj traci. Do sada, mlaznica je neprekidno duvala i trošila 533 standardne litre u minuti (Nl/min) – čak i ako uopšte nije bilo komponente u stanici. To je rezultiralo godišnjim troškovima od preko 7.000 evra za jedan radni korak. Dva jednostavna prilagođavanja su fundamentalno poboljšala proces:
• Kontrola orijentisana na potražnju:
Senzor sada precizno detektuje kada komponenta stigne do stanice.
• Pulsni vazdušni udar:
Umesto kontinuiranog vazduha, samo kratak i ciljani vazduh se duva u (npr. 0,5 sekundi ON, 0,5 sekundi OFF) dok komponenta prolazi kroz mlaznicu.
Ovo je smanjilo potrošnju komprimovanog vazduha na oko 260 Nl/min. Godišnji troškovi pali su na manje od 1.800 evra – ušteda od preko 5.000 evra godišnje! Ova investicija se isplatila za nekoliko nedelja. Ovaj primer jasno pokazuje kako čak i male optimizacije aplikacije mogu imati veliki efekat – i zašto je vredno da pogledate izbliza.