Novi koncepti pogona i neverovatni oblici kretanja uvek su igrali važnu ulogu u našoj mreži Bionic Learning Network. Sa paukom BionicWheelBot napravljen je hodajući robot sa veoma posebnim svojstvima, inspirisan kotrljajućim paukom.
Biološki model za BionicWheelBot je kotrljajući pauk (Cebrennus rechenbergi). Živi u pustinji Erg Chebbi na obodu Sahare. Onde ih je 2008. godine otkrio prof. Ingo Rechenberg, profesor bionike sa Tehničkog univerziteta Berlin. Kotrljajući pauk može da hoda kao i drugi pauci. Ali se može kretati i kombinovanim nizom kotrljanja u vazduhu i na zemlji.
To znači da se optimalno prilagođava svojoj okolini: na ravnom terenu je dvostruko brži u takozvanom režimu kotrljanja nego pri hodanju. S druge strane, na neravnom terenu prednost ima hodanje. Na taj način se može sigurno i efikasno kretati pustinjom – u kojoj se mogu naći obe vrste terena.
Otkako je otkrio te paukove, prof. Rechenberg se bavi tehničkim prenosom njihovih obrazaca kretanja. Zahvaljujući studijama o ponašanju pauka izrađena je konstrukcija pauka različitih robota koji se može kretati po teškom terenu. Berlinski naučnik je za pauka BionicWheelBot, zajedno sa našim timom za bioniku, dodatno razvio kinematiku i koncept pogona.
Da bi se mogao kotrljati, BionicWheelBotlevo i desno od svog tela tri noge oblikuje u točak. Dve noge koje su tokom trčanja sklopljene sada se izvlače, odguravaju sklupčanog pauka od tla i neprekidno ga guraju dok se kotrlja. Na taj način sprečavaju da se BionicWheelBot zaglavi i osiguravaju da se može kretati čak i po neravnom terenu. U režimu kotrljanja, veštački pauk je – kao i njegov pandan iz prirode – mnogo brži nego kada hoda. Robot se može nositi čak i sa usponima sa nagibom do pet posto.